Kada se fijakerom putovalo po seoskim cestama koje su vodile u vinograde i izletišta poput Vile Horvat na Plešivici, vožnja je bila opuštenija od gradske vožnje, te je služila i panoramskom doživljaju prekrasnog vinorodnog kraja.
Fijaker četverosjed s kraja 19.stoljeća, u vlasništvu obitelji Škrabe iz Jastrebarskog, prošao je nebrojeno puta cestom prema kleti na Bresnici (podnožje Plešivice). Kleti, odnosno klijeti su tada, prije stotinjak i više godina, bile stvar prestiža, te su često služile kao današnje vikendice, za odmor i opuštanje uz predivan pogled na krajolik. Jednom takovom izletu svjedoči fotografija iz 30-tih godina prošlog stoljeća, koja prikazuje fijaker na putu za Plešivicu. Uz kočijaša, tu su i putnici izletnici, vlasnik Stjepan Škrabe i prijateljica.
Fijaker je bečki naziv za registrirane dvoprežne kočije javnog prijevoza s kočijašem, koje su se tako razlikovale od neregistriranih kočija i onih jednoprežnih. Do uvođenja tramvaja i nabave osobnih automobila bio je jedno od glavnih prijevoznih sredstava građana, a morao je imati svoj broj i pločicu s tarifom vožnje ukoliko se rabio za prijevozničke usluge. Noću su put osvjetljavale dvije svjetiljke, a vozilo se lijevim prometnim trakom. Prema tadašnjim izvorima, gradska vožnja je bila vrlo skupa, a princip sličan današnjim taksijima. U manjim sredinama poput Jastrebarskog i okolice Zagreba, pravila i cjenici nisu bili toliko strogi. Prevozilo se kolima, zimi saonicama, a volovi su korišteni za najzahtjevnije podvige.
Citat iz „Vodiča na Plješivicu i Sv Geru“ iz 1906. govori; „Ako ideš pješice, uhvati stari kolnik desni jer je njim mnogo bliže u selo. Za 20 časa jaka hoda u selu si (2 km). Kolnikom novim imaš i 3 km. Silazeć morat ćeš se diviti krasnim slikama prirodne panorame, a u selu još i lijepoj palači gostioni i trgovini braće Horvata, gdje ćeš uvijek dobro ručati i dobro noćište naći i za više od 10 osoba. Od Plješivice se možeš u Zagreb vratiti na Jasku. Kola ćeš uvijek dobiti kod braće Horvat po 4 do 5 K za 4 osobe. Ima do Jaske preko Lokošin donjeg i Rijeke donje 6,5 km. Željeznica za sada polazi iz Jaske prema Zagrebu u 5.36 sati po podne.“
Isti vodič, koji je izdalo Hrvatsko planinarsko društvo, navodi da je cijena vožnje od Samobora do vrha Plešivice manjim jednoprežnim kolima 4 krune, dok je fijakerom skuplja i iznosi 7 kruna. Također se može iščitati kako se na početku 20.st. mnogo radilo na novim, širim cestama , koje bi mogle bolje služiti probuđenom turističkom interesu.
Do pojave automobila, kola i kočije fijakeri bili su suvereni na cestama, a prvi asfalt na Plešivici napravljen je tek 1964.godine, tako da se doslovno prašilo do tada, pri strastvenijoj vožnji. Naime, prvi hrvatski automobilni klub PHAK osnovan je 1906. godine, a njegov prvi predsjednik bio je Rudolf Erdődy, brat jaskanskog grofa Stjepana Erdődya, kojeg je ubrzo zarazio strašću za automobilima. Jedna od omiljenih destinacija članova kluba bila je Plešivica i popularna Vila Horvat.
