Etnografska zbirka Gradskog muzeja upotpunjena je muškim kaputom koji je početkom 20.st. ponosno nosio predak Katice Pintarić rođ. Nežić, naše sugrađanke koja je ovo vrijedno ruho poklonila Muzeju.
Halja iliti „alja“ tipična za širi pojas Prigorja (Podgorja) potječe iz sela Donja Reka a godina nabave 1904. uvezena je na prednjoj strani kaputa. Pripada starinskom, prvotnom primjeru, potpuno ručno izrađenom od tamnosmeđeg darovca, čohi vrlo sličnog sukna koje se snažno i gusto valja od grebenane vunene pređe. Podstava je od pamučnog parheta, sličnog flanelu a za razliku od muških rubača i gaća, halje tj. kapute su šivali krojači. Rukavi su krojeni i dosežu do šaka a kopčanje je sprijeda s petljama, ponekad s dodatna dva ili tri gumba. Simetrični ukrasi izvezeni su na rubovima, oko džepova i na leđima crvenim i bijelim tankim suknom, gajtanima i kiticama crvene vune.
Kao topli kaput alja je stalni odjevni predmet u muškoj zimskoj prigorskoj nošnji ali i ljeti prati mlađe muškarce u svečanim prigodama. Lijepo i bogato ukrašena alja ljeti se nosi prebačena preko ramena, kao ukras. Ovakvu bogato ukrašenu alju nosili su mlađi Rečani, momci i mladi muževi prigodom svetka i drugih svečanosti dok su jednostavnije kapute nosili stariji ljudi. Budući su iznošene alje često kasnije koristili kao radnu zimsku odjeću, sretni smo i zahvalni što se ova uspjela očuvati i u muzeju svjedočiti o ljepoti i raskoši odijevanja naših pradjedova i šukundjedova u prošlosti.
Izvor: Ivanka Tralić, Narodna nošnja u selima jaskanskog kraja, Kaj 6-8/1976, Zagreb