Muzejska noć u kojoj su posjetitelji mogli uživati u likovnoj umjetnosti, glazbi, filmu i druženju uz mirisno kuhano vino, uspješno je održana u petak, 30.siječnja 2026.
Publika koja želi i zna uživati u čarima umjetnosti došla je i dokazala kako u našem gradu ne nedostaje interesa za ponuđene sadržaje. Dapače, mala se gužva stvorila na posljednjem vođenju kroz izložbu Milene Lah, koju smo ispratili do nekog novog susreta. Donator i sin umjetnice, gospodin Igor Lah, predano je i sa njemu svojstvenom naracijom vodio kroz cikluse te kroz život i stvaralaštvo ove velike umjetnice. Zainteresiranoj se publici posvetio gotovo do kraja večeri a ove intimne razgovore pratile su biljke, koje su svoj koncert održale unutar galerije, smještene uz ciklus „Vrijeme našeg pamćenja u mramoru i bronci“. U njihovu sviranju pomogao im je naš sugrađanin Miroslav Jan Golub, koji je ustupio posebnu tehničku opremu za muziciranje biljaka. O samom procesu bilo je mnogo pitanja od mladih i starih jer je ovaj koncert pobudio znatiželju i maštu. Jedan drugi koncert započeo je u isto vrijeme u velikoj sobi na prvom katu zgrade muzeja. Učenici Glazbene škole, vođeni ravnateljicom Ivom Barač i profesorima, pružili su okupljenoj publici emotivno glazbeno iskustvo. Mladi su glazbenici pokazali svoje znanje izvodeći na flauti, gitari, saksofonu, violini…Prenosimo njihove dojmove: „Učenici naše škole održali su “Koncert u muzeju” i tako svom gradu ponudili poseban spoj uživanja u glazbi i muzejskoj atmosferi. Ambijent obnovljenog muzeja naglasio je emociju izvedbi i, vjerujemo, stvorio jedinstven doživljaj za posjetitelje. Koncert je lijep primjer kako Glazbena škola nije samo obrazovanje nego o sudjelovanje i kulturnom životu grada.“ Kulturno druženje (u pravom smislu riječi) nastavilo se u prizemlju, gdje se služilo aromatično kuhano vino, a miomirisi kvarnerskog limuna i začina plovili su uz zvuk pjesme biljaka, doista nesvakidašnje iskustvo.
Prema programu, na red je došao početak projekcije dokumentarnog filma o velikanu nacionalne umjetnosti. Filmu Bukovac- svijetlost, korijeni i krila“, koji je snimljen prošle godine uz sudjelovanje velikog broja stručnjaka iz zemlje i svijeta, nazočila je brojna publika i nasreću, taman je bilo mjesta da svi sjednu i udube se u cjelovečernji prikaz jednog života posvećenog umjetnosti i mnogi drugim znamenitim djelima. Film prati usporedni ritam procesa međusobnog (su)odnosa i razvoja Bukovca i Zagreba. Zagreb se uspješno obnavlja i oporavlja od razornog velikog potresa iz studenog 1880. godine (usporedni dokumentaristički zapisi s potresom iz 2020. godine). Bukovac daje nezaobilazan doprinos profiliranju umjetničkog i kulturnog života Zagreba s kraja 19. i početka 20. stoljeća. Bukovac u Zagrebu osniva Društvo hrvatskih umjetnika, stvara novu Zagrebačku šarenu školu, doprinosi gradnji Umjetničkog paviljona i slika tri velike domoljubne slikarske kompozicije s nacionalnom tematikom – „Gundulićev san“, „Hrvatski narodni preporod“ i „Dubravku“ , po narudžbi Izidora Kršnjavog. Veliki slikar u Zagreb je došao u vrijeme nakon velikog potresa kad je grad bio šokiran, srušen i podatan za vizionarstvo i progres. Kad su jedno od drugog dobili što su mogli, Bukovac je otišao dalje. Film sadrži velik broj Bukovčevih slika, kao i neke koje domaća publika rijetko ima priliku vidjeti, primjerice one iz galerija u Austriji i Mađarskoj, ali i mnoge slike iz hrvatskih galerija.
Komentari posjetitelja nakon projekcije bili su i više nego dobri, pokazalo se kako dokumentarni film u Jastrebarskom ima svoju publiku i trudit ćemo se da ona bude i veća u budućnosti. Sjajan je to način da se šire vidici i znanja o temama koje nas zanimaju, a ovaj znalački realiziran biografski dokumentarac primjer je kako u 88 minuta zaiskriti domoljublje, prikazati povijest domovine i povijest umjetnosti našeg okruženja.
Zahvaljujemo svim našim posjetiteljima na dolasku. Hvala Centru za kulturu i ravnatelju Franu Grancariću, hvala Glazbenoj školi, hvala zamjenici gradonačelnika Nikolini Ribarić na toploj podršci, hvala našem prijatelju, suradniku i donatoru Igoru Lahu, hvala Janu, hvala biljkama… vidimo se na novoj izložbi, koncertu ili filmu!
